diplomski rad "GOSPODARSKI POJAS REPUBLIKE HRVATSKE"

---

Sveucilište u Splitu - Pravni fakultet

DODIPLOMSKI STUDIJ

 

Naziv kolegija:

Medjunarodno pravo mora

---

Diplomski rad:

gospodarski pojas REPUBLIKE HRVATSKE

 

Split, 2006.

  

Mentor: dr. sc. Davorin Rudolf ml

Student: Ivan Juric

 

 

 

 

1. Uvod

 

Pojam „gospodarski pojas“ u enciklopedijskom rjecniku medjunarodnog prava mora objašnjen je kao široki morski pojas izvan teritorijalnog mora, ali uz njegovu vanjsku granicu, podvrgnut posebnom pravnom statusu i rezimu. Osim pojma „gospodarski pojas“ pojavljuje se i pojam „iskljuciva ekonomska zona“ i „gospodarska zona“.

Iskljucivi gospodarski pojas (Exclusive economic zone - EEZ), institut je medjunarodnog prava mora, kodificiran Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982. godine. Konvencija je stupila na snagu 16. studenog 1994. godine, a do sada su je ratificirale 143 zemlje svijeta. Hrvatska je to ucinila 5. travnja 1995. godine. Gospodarski pojas je do sada proglasilo 139 zemalja, cime je pod odredjenu drzavnu jurisdikciju stavljeno više od 90 posto svjetskog ribarstva te vecina rezervi nafte i plina u priobalju svjetskih mora i oceana. I druga morska bogatstva time su stavljena pod nadzor obalnih drzava, cime je stvorena mogucnost za njihovu racionalnu i dobro upravljanu eksploataciju te zaštitu morskog okoliša od rastuceg pomorskog prometa pod zajamcenom vlašcu. U hrvatskom pravnom sustavu odredbe o gospodarskom pojasu propisane su u Pomorskom zakoniku iz 1994. godine. U Glavi IV. clancima 33.- 42. ukratko se obrazlazu osnovna nacela Konvencije UN-a o pravu mora, a u clanku 1042. propisano je da ce se odredbe o gospodarskom pojasu primjenjivati od trenutka kada Sabor Republike Hrvatske donese odluku o proglašenju tog pojasa.

Hrvatski Sabor je 3. listopada 2003. godine donio Odluku o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru. Iako su Odlukom proglašeni samo neki "sadrzaji iskljucivog gospodarskog pojasa", ona je izazvala reakciju medjunarodne zajednice, narocito Italije i Slovenije koje, kao clanice Europske Unije, pokušavaju nametnuti svoje interese na Jadranskom moru. Kako ce se ta pitanja konacno riješiti ostaje nam za vidjeti.

 

1.1. Vaznost mora za priobalne drzave

 

Kolika je vaznost mora za svaku priobalnu drzavu gotovo da ne treba puno objašnjavati. Promet, ribolov, turizam, gospodarsko iskorištavanje podmorja, samo su neke od prednosti koje drzave uz more uzivaju. Pojedine drzave temelje cjelokupno gospodarstvo na moru i iskorištavanju mora. Mnogi su se narodi razvijali i opstajali upravo zbog mora. Uz more se zivjelo i umiralo, ali uz more se uvijek ostaje.

Morska bogatstva najvecim dijelom se nalaze u morskom pojasu udaljenosti do 200 nautickih milja od obale, gdje obitava 80-90% morskih organizama. U tom podrucju izlovi se oko 96-99% ukupne ribe u svijetu. Upravo ove cinjenice glavni su razlozi nastanka instituta gospodarskog pojasa.

 

1.2. Nastanak i razvoj instituta gospodarskog pojasa

 

Situacija prije nastanaka ovog instituta bila je vrlo jednostavna i samo naizgled pravedna. Naime, brodovi obalne drzave imali su iskljucivo pravo ribolova unutar granica teritorijalnog mora (tada 3-6 nautickih milja), a izvan njega ribolov je bio slobodan za sve drzave ravnopravno. Ovakvo stanje pogodovalo je iskljucivo bogatim drzavama. Moderno opremljene ribarice (tzv. brodovi-tvornice) nakon što su izlovile vecinu ribe ispred svojih obala, natjecale su se ispred obala manje mocnih drzava koje ih, temeljem prava otvorenog mora, nisu smjele ometati.

Završetkom II. Svjetskog rata i raspadom kolonijalnog sustava nastao je velik broj novih drzava. Stvaranje Ujedinjenih naroda,  zabrana rata kao tipa odnosa medju drzavama i jacanje tih mladih drzava, omogucili su stvaranje novog instituta medjunarodnog prava mora – gospodarskog pojasa.

Kao što je vec prije navedeno pitanje gospodarskog pojasa konacno je riješeno Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982. godine. Prije ove konvencije odrzane su mnoge medjudrzavne konferencije i donesene mnoge deklaracije. Na jednoj od njih, deklaraciji iz Santa Dominga 1972., prvi put se uvodi novi pojam -  patrimonijsko more. Ovaj pojam oznacava more, morsko dno i podzemlje koje granici sa teritorijalnim morem i proteze se do 200 nautickih milja od obale, te ukljucuje iskljucivo pravo obalne drzave da u tom moru lovi, istrazuje i osigura svoju suverenost. Ocigledno je ovaj dokument dao dobru osnovu za rješavanje problema gospodarskog pojasa na Trecoj konferenciji UN o pravu mora koja je zapocela godinu dana kasnije.

1.3. Pravni status gospodarskog pojasa

Konvencija UN-a o pravu mora riješila je sva vazna pitanja vezana uz gospodarski pojas. Ovdje cu napomenuti kako su riješeni oni glavni problemi oko kojih prije bilo toliko sukoba. Da bi obalna drzava stekla prava iz gospodarskog pojasa ona ga treba proglasiti. Pravo proglašenja je suvereno pravo svake drzave. Gospodarski pojas proglašenjem ne postaje dio teritorija drzave koja ga je proglasila (nema suvereniteta), vec drzava nad tim podrucjem stjece odredjena suverena prava koja su uredjena Konvencijom. Granica gospodarskog pojasa je 200 milja, a mjeri se od polaznih crta od kojih mjeri širina teritorijalnog mora. U praksi to znaci da širina gospodarskog pojasa ovisi o širini teritorijalnog mora.

1.3.1.Prava obalne drzave

Prava obalne drzave uredjena su clankom 56. Konvencije koji u svom jednom dijelu glasi:

  U iskljucivom gospodarskom pojasu obalna drzava ima:

a)               suverena prava radi istrazivanja i iskorištavanja, ocuvanja i gospodarenja zivim i nezivim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onima morskog dna i podzemlja mora, te u pogledu drugih djelatnosti radi ekonomskog istrazivanja i iskorištavanja pojasa, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova;

b)               jurisdikciju na temelju relevantnih odredaba ove Konvencije za:

 i)                 podizanje i upotrebu umjetnih otoka i naprava;                                                                                  

 ii)              znanstveno istrazivanje mora

iii)                zaštitu i ocuvanje morskog okoliša

Osim ovih, obalna drzava uziva i ostala prava. Ipak, najvaznije pravo obalne drzave u podrucju gospodarskog pojasa je iskljucivo pravo ribolova. Ovo pravo, medjutim, nije bez iznimaka. Ukoliko postoji višak ribljeg fonda obalna drzava duzna je zainteresiranim drzavama omoguciti izlov tog viška pod odredjenim uvjetima. U pogledu jurisdikcije na podizanje umjetnih otoka i drugih naprava obalna drzava moze ustanoviti zonu sigurnosti oko otoka i naprava u širini od najviše 500 metara. Obalna drzava, medjutim, ne smije umjetne otoke i naprave podizati u podrucjima gdje bi ometali medjunarodnu plovidbu.

 

1.3.2. Prava i duznosti drugih drzava

 

Druge drzave u tudjem gospodarskom pojasu uzivaju pravo slobode plovidbe, prelijetanja, polaganja podmorskih kabela i cjevovoda. Ova prava druge drzave koriste u smislu kako su ona utvrdjena u otvorenom moru. Ipak, u praksi, uzivanje ovih prava na podrucju tudjeg gospodarskog pojasa ponešto se razlikuje od onih na otvorenom moru. Naime, bez obzira što obalna drzava ne smije ometati prolazak stranih brodova, ona ima pravo nadzora nad njima i u slucajevima kršenja medjunarodnih ili nacionalnih propisa ima ih pravo kazniti.  Jednako tako svi strani brodovi duzni su poštivati propise u pogledu onecišcenja okoliša, te su duzni poštivati zone sigurnosti koje obalna drzava proglasi oko umjetnih otoka ili naprava koje postoje u gospodarskom pojasu.

 

2. Pravna osnova proglašenja gospodarskog pojasa Republike Hrvatske

 

Pravnu osnovu za proglašenje svog gospodarskog pojasa Republika Hrvatska ima u Konvenciji UN-a o pravu mora i Pomorskom zakoniku, kojeg je Republika Hrvatska donijela 27. sijecnja 1994. godine, a koji je izradjen u skladu s Konvencijom. Konvencija UN o pravu mora definira i objašnjava sadrzaj gospodarskog pojasa u Dijelu V. Konvencije, clanci 55-75. Clanak 55. pod naslovom Posebni pravni rezim gospodarskog pojasa glasi:

Clanak 55.

Gospodarski pojas je podrucje izvan teritorijalnog mora, podvrgnuto posebnom pravnom rezimu ustanovljenom u ovom Dijelu, na temelju kojega su prava i jurisdikcija obalne drzave i prava i slobode drugih drzava uredjeni relevantnim odredbama ove Konvencije.

Dio Pomorskog zakonika koji regulira pitanje gospodarskog pojasa jesu cl. 33-42. Evo najvaznijih od njih.

Clanak 33.

Gospodarski pojas Republike Hrvatske obuhvaca morske prostore od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pucine do njegove vanjske granice dopuštene opcim medjunarodnim pravom.

Clanak 34.

U svojem gospodarskom pojasu Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava radi:

a)   istrazivanja i iskorištavanja, ocuvanja i gospodarenja zivim i nezivim prirodnim bogatstvima.

b)   proizvodnje energije korištenjem mora, morskih struja i vjetrova

Clanak 35.

Ovlaštena tijela Republike Hrvatske imaju pravo i duznost poduzimati sve potrebne mjere radi ostvarivanja suverenih prava istrazivanja, iskorištavanja, zaštite, ocuvanja i gospodarenja zivim morskim bogatstvima u gospodarskome pojasu Republike Hrvatske, ukljucujuci pregled, inspekciju, uzapcenje stranoga broda i sudske postupke. O uzapcenju ili zadrzavanju stranoga broda i o izrecenim kaznama odmah se obavještava, diplomatskim putem, drzava zastave broda.

No, da bi ove i druge odredbe o gospodarskom pojasu stupile na snagu potrebno je da Hrvatski Sabor donese odluku o proglašenju gospodarskog pojasa. O tome,  u dijelu trinaestom Zakonika, pod naslovom: “Ovlaštenja, prijelazne i završne odredbe”, nalazi se i clanak 1042:

Clanak 1042.

Sabor Republike Hrvatske donosi odluku o proglašavanju gospodarskoga pojasa Republike Hrvatske.

Odredbe clanka 33. do clanka 42. ovoga Zakona primjenjivat ce se kad Sabor Republike Hrvatske donese odluku iz stavka 1. ovoga clanka.

 

2.1. Odluka  o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru

Republika Hrvatska nije proglasila pravi gospodarski pojas. U ljeto 2003. godine pokrenuta je inicijativa hrvatske Vlade da se krene u proglašenje gospodarskog pojasa. Medjutim, zbog medjunarodnog pritiska i prilicno nespretnog djelovanja same Vlade na sjednici Hrvatskog sabora 3. listopada 2003. proglašeni su neki "sadrzaji iskljucivog gospodarskog pojasa" i proklamiran "Zašticeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske" (ZERP). Ipak donošenje ZERP-a znacajno je zbog tada predstojece Ministarske konferencije odrzane 25. i 26. studenog 2003. u Veneciji gdje se raspravljalo o odrzivom ribolovu u Sredozemlju. Donijeta je i Deklaracija o odrzivom razvoju ribolova u Sredozemnom moru. Za Hrvatsku je znacajan tekst Deklaracije u kojem se navodi:

Smatramo da bi, bez ulazenja u suverena prava drzava i u suglasnosti s relevantnim medjunarodnim pravom, trebalo detaljnije ispitati nacine stvaranja zašticenih ribolovnih pojaseva uzimajuci u obzir postojece presedane, radi uskladjenog i regionalnog pristupa koji bi odgovarao potrebama ribarstva na koje se odnosi, a zasnovano na dijalogu i koordinaciji. Radi napretka u tome smjeru, drzave Sredozemlja suradjivat ce na odgovarajucoj razini.

Lako se moze uociti vaznost donošenja ZERP-a, jer se ovom deklaracijom svako daljnje stvaranje zašticenih ribolovnih pojaseva ogranicava predvidjenim dijalogom, koordinacijom te regionalnim pristupom. Hrvatska je ZERP donijela 22 dana prije Konferencije, pa na taj nacin spada u postojece presedane, koji ce se uzimati u obzir - kako stoji u tekstu Deklaracije.

Primjena Zašticenog ekološkog-ribolovnog pojasa pocela je 3. listopada 2004. godine, tocno godinu dana od Odluke Hrvatskog sabora. Tekst Odluke je objavljen u Narodnim novinama Republike Hrvatske, br. 157/03. Izdvojit cu dijelove Odluke koje smatram kljucnim za razumijevanje.

Kao pretpostavka za dugorocno odrzivo i racionalno gospodarenje zivim morskim bogatstvima i za odgovarajucu zaštitu morskog okoliša Jadranskog mora, u skladu s Dijelom V. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., a na temelju clanka 1042. Pomorskog zakonika:

1. Hrvatski sabor ovime proglašava sadrzaje iskljucivoga gospodarskog pojasa koji se odnose na suverena prava istrazivanja i iskorištavanja, ocuvanja i gospodarenja zivim prirodnim bogatstvima voda izvan vanjske granice teritorijalnog mora, te jurisdikciju glede znanstvenog istrazivanja mora i zaštite i ocuvanja morskog okoliša, cime se s današnjim danom uspostavlja zašticeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske.

2. Hrvatski sabor pridrzava pravo da po potrebi proglasi i ostale sadrzaje iz Glave IV. Pomorskog zakonika, a u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora.

3. Primjena pravnog rezima zašticenoga ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske zapocet ce dvanaest mjeseci nakon njegovog uspostavljanja. S istim danom zapocet ce i primjena clanka 33., 34. stavka 1. tocka a, clanka 35., 41. i 42. Pomorskog zakonika – Glava IV. Gospodarski pojas. Razdoblje do pocetka primjene rezima posluzit ce za pripremu provedbenih mehanizama, te za moguce sklapanje sporazuma i aranzmana sa zainteresiranim drzavama i Europskom zajednicom.

4. Ne dirajuci u suverena prava i jurisdikciju Republike Hrvatske, ovako zašticeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske ostaje morski prostor u kojem sve drzave uzivaju medjunarodnim pravom zajamcene slobode plovidbe, preleta, polaganja podmorskih kablova i cjevovoda i druge medjunarodnopravno dopuštene uporabe mora.

5. Zašticeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske obuhvaca morski prostor od vanjske granice teritorijalnoga mora u smjeru pucine do njegove vanjske granice dopuštene opcim medjunarodnim pravom. Vanjske granice zašticenoga ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske utvrdit ce se medjunarodnim ugovorima o razgranicenju s drzavama cije obale leze sucelice ili bocno u odnosu na hrvatsku obalu.

Ovim dokumentom Republika Hrvatska proglasila je suverena prava u pogledu ribolova i zaštite okoliša. Osim tih prava, u dokumentu se spominje i pravo istrazivanja, a spominje se još iskorištavanje i gospodarenje zivim prirodnim bogatstvima voda izvan vanjske granice teritorijalnog mora. Upotrebom tih termina prelaze se okviri ekološko-ribolovnog pojasa i na taj nacin priblizava se definiciji gospodarskog pojasa. U Odluci o proširenju jurisdikcije odredjene su i granice ekološko-ribolovnog pojasa koje se poklapaju sa granicama gospodarskog pojasa. Stoga se opravdano postavlja pitanje zašto se nije proglasio pravi gospodarski pojas. Posebno zato što je gospodarski pojas institut koji ima medjunarodnu pravnu zaštitu za razliku od ekološko-ribolovnog

pojasa koji se ne spominje u Konvenciji Un-a o pravu mora. Dakle, Zašticeni ekološko-ribolovni pojas sadrzi sva prava predvidjena rezimom gospodarskog pojasa, osim proizvodnje energije korištenjem mora morskih struja i vjetrova te iskljucivo pravo i jurisdikciju pri podizanju umjetnih otoka, uredjaja i naprava. Sabor je ipak sebi pridrzao pravo da, u slucaju potrebe, normira i te sadrzaje. U skladu s gore navedenim Hrvatski sabor 8. prosinca 2004. donosi novi Pomorski zakonik u kojem se više ne spominje Zašticeni ribolovno-ekološki pojas vec se hrvatsko proširenje jurisdikcije na Jadranskom moru sada i sluzbeno naziva gospodarski pojas. Odredbe o gospodarskom pojasu nalaze se u clancima 32-41. U dijelu dvanaestom Zakonika, pod naslovom Ovlaštenja, prijelazne i završne odredbe u clanku 1018. regulirano je da se sadrzaji gospodarskog pojasa primjenjuju od pocetka primjene Odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru. Sadrzaji gospodarskog pojasa koji se navode u novom Pomorskom zakoniku jednaki su sadrzajima iz Zašticenog ekološko-ribolovnog pojasa. Clanak 1018. Pomorskog zakonika glasi:

Clanak 1018.

(1) Odredbe clanka 32., clanka 33. stavka 1. tocke a), clanka 33. stavka 2., clanaka 34., 40. i 41. ovoga Zakonika primjenjuju se danom pocetka primjene Odluke Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru (»Narodne novine«, br. 157/03. i 77/04.) kojom je uspostavljen zašticeni eko­loško-ribolovni pojas Republike Hrvatske.

(2) Odredbe clanka 33. stavak 1. tocke b), clanaka 35., 36., 37., 38. i 39. ovoga Zakonika pocet ce se primjenjivati kad Hrvat­ski sabor proglasi ostale sadrzaje iskljucivoga gospodarskog po­jasa u skladu s Konvencijom o pravu mora.

 

Takodjer je bitno da je sluzbenom glasilu Ujedinjenih naroda, koji objavljuje drzavne odluke, objavljeno kako je Hrvatska proglasila iskljucivi gospodarski pojas s jasno definiranim sadrzajima ekološkog i ribolovnog dijela. Hrvatska je uvrštena i u tablicu zemalja koje su proglasile gospodarski pojas.

3. Razgranicenje Republike Hrvatske s drugim drzavama po pitanju gospodarskog pojasa

Jadransko more je malo more. Površina mu je 138 595 km² zajedno s otocima. Ukupna duzina iznosi 470 nautickih milja, a prosjecna širina 86 milja. Prema tome niti jedna drzava koja ima izlaz na Jadransko more nece moci ostvariti punu širinu gospodarskog pojasa od 200 nautickih milja. Bez obzira na to,    veliki je interes za ostvarivanje prevlasti na Jadranskom moru zbog prirodnih bogatstava koje ono posjeduje. Odredjivanje morskih granica u Jadranskom moru otezan je i cinjenicom što je nakon raspada SFRJ broj drzava koje imaju izlaz na Jadransko more povecan na šest. Slovenija i Bosna i Hercegovina svojim teritorijalnim vodama ne dodiruju otvoreno more pa stoga i nemaju pravo na vlastiti gospodarski pojas, a s Albanijom Republika Hrvatska zbog udaljenosti nema dodirnih tocaka na moru. Iako Slovenija, kako je vec navedeno, nema pravo na svoj gospodarski pojas, ipak nastoji izboriti što povoljniji polozaj na Jadranu i to na štetu Hrvatske. Zbog toga je vazno objasniti i slovenske stavove i zahtjeve kad se govori o razgranicenju s drugim drzavama po pitanju gospodarskog pojasa. Što se tice Italije i Srbije i Crne Gore, s njima valja postici sporazume kojima ce se zadovoljiti interesi svih strana, radi daljnje suradnje na zaštiti i ocuvanju Jadranskog mora. 

3.1. Razgranicenje s Italijom

Izmedju Hrvatske i Italije vrijedi – u skladu s odredbama o sukcesiji – sporazum o razgranicenju epikontinentalnog pojasa potpisan u Rimu 8. sijecnja 1970. godine izmedju vlada Italije i bivše Jugoslavije. Izmedju Italije i bivše Jugoslavije epikontinentalni pojas je podijeljen po nacelu ekvidistancije ili crte sredine.

Kod odredjivanja vanjske granice gospodarskog pojasa Republike Hrvatske u odnosu na Republiku Italiju, znacajan je clanak 74. tocke 1. i 4. Konvencije UN-a o pravu mora koja glasi:

Clanak 74.

Razgranicenje iskljucive gospodarske zone izmedju drzava cije se obale dodiruju ili su sucelice

1.         Razgranicenje iskljucivog gospodarskog pojasa izmedju drzava cije obale leze sucelice ili medjusobno granice ostvaruje se sporazumom na temelju medjunarodnog prava, koka je ono navedeno u clanku 38. Statuta Medjunarodnog suda, radi postizanja pravicnog rješenja.

4.         Kada izmedju zainteresiranih drzava postoji sporazum koji je na snazi, razgranicenje iskljucivog gospodarskog pojasa uredjuje se u skladu s odredbama tog sporazuma.

Ovdje postoji opasnost da dodje do nesklada izmedju potrebe za pravicnim rješenjem i postojeceg sporazuma. Naime, jedna od zainteresiranih strana moze postaviti pitanje pravicnosti postojeceg sporazuma što pak dodatno komplicira donošenje konacnog rješenja. Ipak, sama Konvencija, a i cjelokupno medjunarodno pravo uvijek daje prednost trenutno vazecem sporazumu, ugovoru ili dogovoru izmedju suprotstavljenih strana. Treba takodjer reci kako termin postojeci sporazum ne znaci da postoji konkretan sporazum o razgranicenju gospodarskih pojaseva, jer onda ne bi bilo potrebe takav sporazum, u daljnjem tekstu tocke 4. clanka 74. Konvencije, niti spominjati.  U skladu sa svim ovim, moze se  zakljuciti kako razgranicenje izmedju Republike Hrvatske i Republike Italije po pitanju gospodarskog pojasa treba riješiti u skladu sa sporazumom o epikontinentalnom pojasu koji je na snazi. To znaci da bi vanjska granica gospodarskog pojasa Republike Hrvatske bila do vanjske granice epikontinentalnog pojasa (dakle po nacelu crte sredine).

Republika Hrvatska proglasila je Zašticenu ekološko-ribolovnu zonu (ZERP) koja u svojoj biti predstavlja nekakav blazi oblik gospodarskog pojasa. Nakon mnogobrojnih prosvjednih nota prema Hrvatskoj i medjunarodnoj zajednici u svezi s tim potezom Hrvatske i Italija je poduzela konkretan korak po tom pitanju. Proglasila je svoj ekološki pojas koji seze do vanjske granice epikontinentalnog pojasa u skladu sa vazecim sporazumom s Hrvatskom. Logican potez Italije koji odgovara i Hrvatskoj jer na taj nacin Italija pokazuje suglasnost s nacelom crte sredine po pitanju razgranicenja gospodarskih pojaseva s Hrvatskom. Ne treba, ipak, iskljuciti mogucnost ili cak vjerojatnost da ce doci do spora kada pocnu pregovori oko donošenja konacnog rješenja.

Evo izvatka iz jedne presude Medjunarodnog suda pravde o ovom pitanju: Premda su instituti epikontinentalnog pojasa i gospodarskoga pojasa razliciti i odvojeni, prava koja gospodarski pojas sadrzi u pogledu morskoga dna tog pojasa odredjena su pozivanjem na rezim propisan za epikontinentalni pojas. Iako moze postojati epikontinentalni pojas u podrucju u kojemu nema gospodarskog pojasa, ne moze postojati gospodarski pojas gdje nema odgovarajuceg epikontinentalnog pojasa.

Dakle, nije moguca situacija u kojoj bi se gospodarski pojas jedne drzave protezao preko epikontinentalnog pojasa druge drzave, jer bi došlo do sukoba suverenih prava drzava.

3.2. Razgranicenje sa Srbijom i Crnom Gorom

Za razliku od kopnenih granica, morske granice izmedju republika bivše Jugoslavije nisu bile povucene. Tako je bivšim republikama sa izlazom na more, nakon raspada SFRJ, preostalo da se dogovore oko granica na moru.  U svezi s morskom granicom izmedju Hrvatske i SiCG najviše spora se vodi oko hrvatskog poluotoka Prevlake. Spor je nastao zbog neosnovanih

teritorijalnih prisezanja srbijansko-crnogorske strane na hrvatski kopneni teritorij te zbog cinjenice što je taj naš poluotok u vrlo „nezgodnom“ geografskom polozaju tako da se s njega u potpunosti vidi ulaz u Bokokotorski zaljev, a to se našim juznim susjedima baš i ne svidja. Ovo je prvenstveno pitanje razgranicenja unutrašnjih morskih voda i teritorijalnih mora dviju drzava. Medjutim na granice teritorijalnog mora se nastavlja potencijalni gospodarski pojas. Stoga je vrlo vazno obratiti pozornost na razgranicenje morskih granica u cijelosti.

Zbog rata i poslijeratnih napetosti privremeno su na Prevlaci boravili snage Ujedinjenih Naroda, a podrucje je nazvano Plava zona. Njihov mandat je prestao 15. prosinca 2002. godine. Iako se situacija izmedju Hrvatske i Srbije i Crne Gore donekle normalizirala još nema dogovora oko granice na moru. Medjutim, potpisan je Protokol o privremenom rezimu na Prevlaci. Protokolom se privremeno riješilo sporno pitanje oko Prevlake. Ovdje necu navoditi clanke Protokola, ali cu prokomentirati znacajne nedostatke koje smatram da u Protokolu postoje. Prvi nedostatak Protokola lezi u cinjenici da, bez obzira što predstavlja privremeno rješenje, vrlo vjerojatno ce imati utjecaja prilikom donošenja konacnog rješenja. Iskustvo u medjunarodnom pravu pokazuje nam kako se upravo neka privremena situacija vrlo cesto pretvori u status quo te postane trajna i konacna.

Drugo, u Protokolu se ne primjenjuje osnovni princip razgranicenja izmedju drzava na moru - crta sredine. Prema privremenom razgranicenju, veci dio zajednickog dijela Bokokotorskog zaljeva pripada Drzavnoj zajednici Srbije i Crne Gore, a manji Republici Hrvatskoj. Granica razgranicenja ide od Rta Kobila (dakle od tocke gdje kopneno razgranicenje dotice more), do 3 kabla od Rta Oštra na spojnici Rt. Oštra - Rt. Veslo. Dakle granica ne ide sredinom ulaza u zaljev, vec je odredjena tako da otprilike samo jedna cetvrtina ulaza pripada Republici Hrvatskoj. Još jedna stvar koja je pogrešna jest cinjenica što se  podrucje zaljeva koje temeljem ovog protokola pripada Republici Hrvatskoj naziva Zonom. Naime, naziv Zona se vec duze vremena upotrebljava za more i podmorje izvan granice nacionalne jurisdikcije, pa ovdje moze izazvati samo zabunu. Ovim protokolom odredjeno je i da ce nadzor u Zoni obavljati mješovita policijska posada Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Dakle na hrvatskoj strani se ustrojava nekakva zajednicka uprava, dok strana zaljeva koja prema Protokolu pripada SiCG ostaje u potpunosti pod njihovim suverenitetom. Uz sve to u Zoni je zabranjen ulazak ribarskim brodovima koji obavljaju gospodarski ili mali ribolov te je zabranjen uzgoj ribe i školjaka. Iz svega ovog vidi se potpuno zanemarivanje hrvatskih interesa i nepoznavanje medjunarodnog prava mora od strane osoba koje su ovaj Protokol sastavljale i potpisivale s hrvatske strane. To se ne moze opravdati ni cinjenicom što je medjunarodna zajednica dogovor izmedju dviju drzava o statusu Prevlake postavila kao uvjet za ukidanje mandata UN-a. Ostaje nam za nadati se da ce prilikom donošenja konacnog rješenja oko razgranicenja u Bokokotorsko zaljevu, prevladati nacelo crte sredine. Taj stav zauzimaju svi hrvatski strucnjaci u podrucju prava mora cije se mišljenje prilikom potpisivanja Protokola zanemarivalo. Takvo rješenje bi izravno utjecalo i na povoljnije  razgranicenje gospodarskih  pojaseva.

3.3.Razgranicenje sa Slovenijom

Slovenija nema pravo na gospodarski pojas. Sve odredbe medjunarodnog prava govore u prilog tome. Slovensko more je zatvoreno more. Okruzeno je hrvatskim i talijanskim teritorijalnim morem. Prema tome nema izlaz na otvoreno more pa niti pravo na gospodarski pojas. Ipak Slovenija tumaci odredbe Konvencije UN-a o pravu mora nešto drukcije. Pokušava izboriti izlaz na otvoreno more neutemeljeno tvrdeci kako joj pripada velika vecina ili cak cijela Savudrijska vala. Po prirodi stvari to nije moguce jer cim drzava izbije na morsku obalu ipso iure stjece pojas teritorijalnog mora. U ovom slucaju to je Hrvatska. Prilikom iznošenja argumentacije obje strane pozivaju se na clanak 15. Konvencije UN-a o pravu mora koji glasi:

Clanak 15.

Kada su obale dviju drzava sucelice ili se dodiruju, nijedna od tih dviju drzava nije ovlaštena, ako medju njima nema drugacijeg sporazuma, proširiti svoje teritorijalno more preko crte sredine kojoj je svaka tocka jednako udaljena od najblizih tocaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora tih dviju drzava. Ova se odredba, medjutim, ne primjenjuje ondje gdje je zbog razloga historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti nuzno razgraniciti teritorijalno more dviju drzava na drugaciji nacin.

Slovenija se poziva na prava iz historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti. Za priznavanje prava iz historijskog naslova potrebno je dugotrajno neprekinuto ostvarivanje vlasti na nekom podrucju. Slovenija tvrdi kako je vlast u Savudrijskoj vali obavljala za vrijeme bivše Jugoslavije u obliku policijskog nadzora. Postoje, medjutim relevantni dokazi to nije uvijek bilo tako. Posebne okolnosti  iz cl. 15. ne mogu se primijeniti na Savudrijsku valu jer se radi o zaljevu bez otoka, otprilike jednake plovnosti s jedne i druge strane.

Uz dugogodišnje napore nikakav dogovor izmedju dviju strana još nije postignut. Situacija se pokušala  konacno riješiti 20. srpnja 2001. godine kada je parafiran Sporazum o medjudrzavnoj granici izmedju Hrvatske i Slovenije. Ovaj sporazum srecom nikada nije stupio na snagu jer je u potpunosti suprotan hrvatskim interesima. Sloveniji su dati svi ustupci koje je trazila (koridor do otvorenog, vecina Savudrijske vale i veliko podrucje hrvatskog teritorijalnog mora).

Rješenje morske granice izmedju Hrvatske i Slovenije predlozeno parafiranim sporazumom besmisleno je sa stanovišta medjunarodnog prava mora i štetno za hrvatske interese iz više razloga. Sloveniji za njene trgovacke i druge potrebe plovidbe nije potreban nikakav koridor prema otvorenom moru, jer uziva pravo neškodljivog prolaska.

To je jedan od osnovnih instituta medjunarodnog prava mora, naveden u clanku 17. Konvencije UN o pravu mora. Znaci, svi slovenski i drugi trgovacki brodovi mogu uvijek, bez najave i ikakvih uvjeta prolaziti našim teritorijalnim morem prema i iz slovenskih luka. Ribarski brodovi takodjer imaju pravo neškodljivog prolaska pod odredjenim uvjetima. Mreze moraju drzati zatvorene (i naravno ne ribariti), te imati oznake i svjetla ribarskog broda. Cak i ratni brodovi pod odgovarajucim uvjetima (najava, odredjen broj brodova koji istovremeno prolaze, oruzje u pasivnom polozaju) imaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem druge drzave. Iz gore navedenog proizlazi kako davanje koridora Sloveniji, tj. odricanje od dijela suvereniteta zbog koridora nema nikakve prakticne svrhe koja moze olakšati plovidbu slovenskim brodovima. Nadalje, eksklava hrvatskog teritorijalnog mora (na karti broj 4) takodjer je besmislena. Ne postoji primjer u svijetu gdje neka drzava ima suverenitet nad morem koje nije povezano njezinim kopnom. Ipak najvaznije pitanje za ovaj rad jest cinjenica što bi se, davanjem pristupa otvorenom moru, Sloveniji omogucilo pravo proglašenja gospodarskog pojasa što je dodatna neugodnost ne samo zbog mora vec i zbog rezervi prirodnog plina koje se nalaze u podmorju. Pravno gledano Sporazum nikada nije stupio na snagu jer nije ni potpisan (samo parafiran), ali je postao glavna smjernica slovenske politike u rješavanju granicnih pitanja s Hrvatskom. Slovenija je u skladu s tim nevazecim sporazumom donijela Zakon o zašticenoj ekološkoj zoni u epikontinentalnom pojasu, kao odgovor na hrvatsko proglašenje ZERP-a i talijansko proglašenje ekološke zone.

Republika Slovenija ovim zakonom proglašava svojim epikontinentalnim pojasom i ekološkom zonom dio hrvatskog epikontinentalnog pojasa i hrvatske ribolovno-ekološke zone koja se nalazi iznad njega. Slovenija posredno proglašava i izlaz na otvoreno more, jer bez izlaza na otvoreno more obalna drzava ne moze imati epikontinentalni, ekološki, gospodarski ili drugi pojas. Ovo predstavlja otvoreni pravni atak na teritorijalni integritet i suverenitet Republike Hrvatske. Slovenija je, pokušavajuci cijelu stvar predstaviti kao legitimni dio medjunarodnog prava, o tom zakonu obavijestila glavnog tajnika UN-a.

Hrvatska se zauzima za primjenu nacela crte sredine. Odbila je slovenski Zakon kao pravno-politicku besmislicu. Kao i u slucaju razgranicenja sa Srbijom i Crnom Gorom, tek nas ceka konacno rješenje. Spor ce se najvjerojatnije riješiti  putem nekog od tijela koje predvidja Konvencija UN-a o pravu mora: Medjunarodnom sudu u Haagu, Medjunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu ili arbitrazom.

 

4. Zakljucak

Najveci dio zivih bogatstava mora nalazi se u podrucju do 200 nautickih milja od obale. Takodjer, u tom dijelu se obavlja daleko najveci dio ribolova.

Mnoge obalne drzave, ovisne o ribolovu, bile su pogodjene cinjenicom da brodovi druge drzavne pripadnosti ribare u podrucju pred njihovim obalama, odmah izvan, nekoliko milja širokog, teritorijalnog mora. Zbog sve naprednije tehnike ribarenja i sveukupnog porasta stanovništva obalne drzave su pocele proglašavati ribolovne zone, a juznoamericke drzave i teritorijalno more širine 200 milja, što je dovelo do velikog broja neslaganja i medjusobnih sukoba.

Pocetkom 70-tih godina iznikla je ideja uvodjenja gospodarskog pojasa, koja je prihvacena na Trecoj konferenciji o pravu mora, a institut gospodarskog pojasa razradjen je u okviru Konvencije UN o pravu mora.

Gospodarski pojas je široki morski pojas koji pocinje na mjestu gdje prema pucini završava teritorijalno more i proteze se maksimalno 200 milja od polaznih crta za od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora. U gospodarskom pojasu obalna drzava nema suverenitet (on prestaje na vanjskoj granici teritorijalnog mora), vec uziva suverena prava radi istrazivanja i iskorištavanja, ocuvanja i gospodarenja zivim i nezivim prirodnim bogatstvima tog podrucja mora. Tu još spadaju proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova. Nadalje, u gospodarskom pojasu obalna drzava ima jurisdikciju za podizanje i upotrebu umjetnih otoka, uredjaja i naprava; znanstveno istrazivanje mora; zaštiti i ocuvanje morskog okoliša te druga prava po Konvenciji. Gospodarski pojas ne dira klasicne slobode otvorenog mora: slobodu plovidbe, preleta te polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, iako neke od tih sloboda mogu biti prilagodjene pravima i zahtjevima obalne drzave.

Republika Hrvatska proglasila je svoj gospodarski pojas. Prvo je to ucinila proglasivši Zašticeni ribolovno-ekološki pojas (ZERP) 3. listopada 2003., da bi potom donijela novi Pomorski zakonik 8. prosinca 2004. godine u kojem se proširenje jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru sluzbeno naziva gospodarskim pojasom. Prakticna razlika izmedju ova dva pojasa ne postoji, ali pravna da. Termin ribolovno-ekološki pojas je novi u medjunarodnom pravu, pa stoga formalno nema medjunarodno pravnu zaštitu. S druge strane, gospodarski pojas priznati je medjunarodno pravni institut koji uziva punu zaštitu u Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982. (stupila na snagu 1994.). Stoga preobrazba ZERP-a u gospodarski pojas itekako ima svoje utemeljenje. Suverena prava koja je Hrvatska proglasila jesu prava  istrazivanja i iskorištavanja, ocuvanja i gospodarenja zivim i nezivim prirodnim bogatstvima. Ukratko receno, sva prava osim prava proizvodnje energije korištenjem mora morskih struja i vjetrova te pravo podizanja umjetnih otoka, uredjaja i naprava. Hrvatska je u zadnji cas proširila jurisdikciju na Jadranu, jer je vec nakon 20-tak dana sazvana Ministarska konferencija u Veneciji u svezi Sredozemnog mora. Deklaracija donesena na konferenciji politicki bi obvezala Hrvatsku da proširenje jurisdikcije odradi u skladu sa susjedima, dijalogom itd. Ipak, nakon proglašenja uslijedile su oštre reakcije iz Europske unije, a posebno Italije kao najveceg interesenta po tom pitanju. Svejedno, dobro je da smo to ucinili. More, kao najveca komparativna prednost Hrvatske, pokazalo je koliku ima moc. Pitanje razgranicenja gospodarskog pojasa Republike Hrvatske sa gospodarskim pojasevima drugih drzava na Jadranu ostaje otvoreno do daljnjega. Pravo proglašenja gospodarskog pojasa na Jadranu imaju Hrvatska, Italija, Srbija i Crna Gora i Albanija. Hrvatska ima neriješeno pitanje granica sa svima osim s Albanijom (jer s Albanijom nema morske granice zbog udaljenosti). Pravno gledano, s Italijom bi se stvar mogla najlakše riješiti. Naime, postoji sporazum o razgranicenju  epikontinentalnih pojaseva (Rimski sporazum iz 1970.), pa bi se na taj nacin mogli razgraniciti i gospodarski. Na to upucuje i Konvencija UN-a o pravu mora. Ipak ne vjerujem da ce se Italija tako lako odreci prostora u kojem vec dugi niz godina love njeni ribari ulazeci nerijetko i u hrvatsko teritorijalno more. Granica gospodarskih pojaseva sa Srbijom i Crnom Gorom za sada ne postoji, jer SiCG nije proglasila gospodarski pojas, ali ta buduca granica ovisit ce o granici teritorijalnih mora izmedju dvije drzave.  U svezi s tim potpisan je Protokol o privremenom rezimu na Prevlaci kojim granica teritorijalnih mora privremeno uredjena na štetu Hrvatske, ne poštujuci nacelo crte sredine. Niz ustupaka pruzeni su susjednoj drzavi bez valjanog razloga. Konacno rješenje valjda ce donijeti pozitivne promjene.

Ostaje je još spomenuti Republiku Sloveniju iako, kako sam višekratno napominjao, ona nema pravo na svoj gospodarski pojas po svim odredbama medjunarodnog prava. Parafirani – nepotpisani sporazum (tzv. Racan – Drnovšek), mogao bi nas dosta koštati. Slovenija uporno inzistira na tom nepostojecem sporazumu da sve svoje prakticne i pravne radnje vezane uz more poduzima u skladu s njim. Stvar ide toliko daleko da je Slovenija donijela zakon kojim proglašava svoj epikotinentalni pojas i tako zadire u teritorijalni suverenitet Republike Hrvatske. Pravno beznacajan akt koji ipak pokazuje na što je sve Slovenija spremna da bi zadovoljila vlastite interese i apetite. Odnos Hrvatske i Slovenije sveukupno je slozen, a ne samo na podrucju mora. Savudrijska vala samo je jedno u nizu otvorenih pitanja, koje ce se, nadam se, riješiti po nacelu crte sredine. To je i sluzbeni stav Republike Hrvatske. Pretpostavka je da ce se pitanje morskih granica u Savudrijskoj vali riješiti pred medjunarodnim tijelima (sud, arbitraza), a ne dogovorom dviju drzava.

 

5. Bibliografija

Davorin Rudolf, Medjunarodno pravo mora, Zagreb, JAZU, 1985.

Davorin Rudolf, Vesna Baric Punda, Osnove medjunarodnog javnog prava, Pravni fakultet u Splitu, Split, 1997.

Davorin Rudolf, Enciklopedijski rjecnik medjunarodnog prava mora, Split, Knjizevni krug, 1989.

Davorin Rudolf, Morski gospodarski pojas u medjunarodnom pravu, Knjizevni krug, Split, 1988.

 

Davorin Rudolf ml., Adrias : Zbornik Zavoda za znanstveni i umjetnicki rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu, Zagreb-Split 2005. sv. 12.

Davorin Rudolf ml. Morske granice Republike Hrvatske s posebnim osvrtom na odnose i granice u Jadranskom moru od dolaska Hrvata do danas : doktorska disertacija / Split : [Vlast.nakl.], 2003.

Leksikon temeljnih pojmova politike : abeceda demokracije / [autori Arsen Bacic... et al.] ; uredili Ivan Prpic, Zarko Puhovski, Maja Uzelac, Zagreb : Školska knjiga, 1990. (Zagreb : Graficki zavod Hrvatske).

www.lawofthesea.net (26.02. 2006. godine)

Narodne Novine, broj 17. od 7. ozujka 1994.

Narodne novine, broj 181. od 21. prosinca 2004.